Informatička tehnologija, na području perifernih uređaja, oduvijek obuhvaća različite vrste pisača i tehnologije ispisa. Kako se do sada sve svodilo na ispis na dvodimenzionalne podloge, tako se pojavom 3D-printera uključila i treća dimenzija. U ovom ćete se članku upoznati sa osnovama tehnologije i primjene 3D-printera.
Printer i računalo – uska suradnja
Na gotovo svakom se računalu nalazi priključen pisač. Da li igličasti, ink-jet, termalni ili laserski, bez odgovarajućeg pisača konfiguracija nije potpuna. Tako je bilo do sada, dvodimenzionalni ispis na podlogu, obično papir, i to je to. No sada je pred vratima nova, revolucionarna tehnologija ispisa: 3D-printeri, u industriji su već u upotrebi, ali o 3D-printeru za kućnu upotrebu tek se počelo govoriti kada su se uspjeli proizvesti funkcionalni dijelovi za oružje (?). Tvorac je povukao datoteke sa interneta i više se ne mogu pronaći u „službenom dijelu“ interneta. Još smo daleko od replikatora kakav smo mogli vidjeti u Zvjezdanim stazama, ali već danas se sa sigurnošću može tvrditi da će se probiti na tržište i imati veliki utjecaj na privredu. To potvrđuje i anketa koju je proveo BITKOM. Prema toj anketi čak 81 posto ICT tvrtki smatra da će 3D-printeri na pojedina područja imati velik utjecaj, dok 3 posto smatra da će ovi uređaji donijeti novu industrijsku revoluciju.
Kako radi 3D-printer?
3D-printeri, u principu, rade obrnutim postupkom proizvodnje predmeta. Uobičajeno je da se materijal skida frezanjem, glodanjem, tokarenjem, brušenjem i sličnim postupcima. Konačni proizvod nastaje odvajanjem materijala (subtraktivni postupak), slično kao kada klesar obrađuje mramorni blok. 3D-printeri, za razliku od toga, rade slično kao lončari ili zidari: Predmet se proizvodi na način da se materijal dodaje u slojevima (aditivni postupak). Prvo se predmet prikazuje kao virtualni 3D-model. Ispisom ove datoteke materijal se na površinu nanosi u slojevima. Većinom se radi o tekućoj plastici (poliakrilat), ali moguća je i upotreba keramike ili metala. Tako iz računalne datoteke nastaje gotov, trodimenzionalni proizvod. Princip rada 3D-printera pritom nije ograničen veličinom, iako aktualni 3d-printeri koji se priključuju na računalo svojim dimenzijama prije podsjećaju na sanduke piva i mogu proizvesti predmete određene veličine. 3D-printer može napraviti i cijelu kuću i to u samo 24 sata, ali to nas sada udaljava od teme pa ćemo o tome više pisati u narednim brojevima. Upravljanje 3D-printerom moguće je preko najobičnijeg računala, laptopa ili tableta. Dijelom se može pokrenuti i bez računala, ukoliko se datoteka učita sa memorijske kartice.
Praktični primjeri: Koja je uporabna vrijednost 3D-printera?
3D-printeri su u samom začetku razvoja. Od te točke, na dalje, teško je reći što će se sa tim uređajima u budućnosti dogoditi. Do sada je jedino jasno da isprintani predmeti, za sada, imaju relativno male dimenzije, obično oko 25x15x15cm. Svi veći predmeti moraju se, dakle, sastaviti od nekoliko dijelova. 3D-printerom svoju ideju možete realizirati uz relativno niske troškove, što je vidljivo iz sljedećih primjera:
– Mogu se proizvesti predmeti za svakodnevnu upotrebu kao što su na primjer šalice, tanjuri, figure, pokloni, dekoracije, privjesci, suveniri, rezervni dijelovi ili nakit.
– Profesionalni „rapid prototyping“ isplativ je većoj ciljanoj grupi. Inženjeri, dizajneri, arhitekti, umjetnici mogu napraviti prototip visoke kvalitete bez da za to moraju plaćati dodatne usluge.
– Za modelare, kako profesionalce tako i hobiste, 3D-printeri donose pravu revoluciju. Nisu u pitanju samo rezervni dijelovi, nego i napraviti lukovi ili elementi mosta, koje mogu sami napraviti. Čak i figure ili vozila mogu se lako proizvesti upotrebom 3D-printera.
– Lako je zamisliti kako će se u budućnosti moći proizvesti i veći automobilski dijelovi.
