Tisak velikog formata (LFP- Large Format Printing) i dalje se razvija te doživljava brz rast i promjene izlaskom novih tehnologija i povećanom potražnjom tržišta za istima. Potrebno je podosta vremena da se shvati LFP tržište, pa smo odučili s vama podijeliti prednosti i nedostatke nekih od tih LFP tehnologija te njihove odnose na tržištu tiska. LFP tržište može se podijeliti na tri različita segmenta:
– Tehnički tisak – u koji ubrajamo arhitektonske nacrte, GIS mape…
– Produkcijski tisak – u koji ulaze posteri, plakati, signalizacija, banneri…
– Kreativni LFP – koji uključuje pripremu, fotografiju i fine art printing.
U ovom ćemo se članku usredotočiti na tržište grafičke industrije.
Razvojem LFP tehnologije cijena otiska postaje vrlo prihvatljiva krajnjem kupcu uz mogućnost otiska na vrlo velik broj različitih materijala. Ovo je velika prilika za tiskare, ali se postavlja i pitanje u koju tehnologiju ulagati. Kako bismo Vam olakšali odluku po tom pitanju, u nastavku donosimo kratak pregled tehnologija sa njihovim prednostima i nedostacima.
Inkjet printeri na vodenoj bazi
U tisku velikog formata tržište inkjet printera na vodenoj bazi poprilično je zrelo tržište te predstavlja veći dio LFP strojeva prodanih u protekloj godini.
PREDNOSTI: Koriste tinte na vodenoj bazi koje su ekološki prihvatljive što je u današnje vrijeme vrlo bitna stavka. Možete postaviti printer u bilo koju prostoriju bez bojazni od po zdravlje štetnih isparavanja ili neugodnih mirisa. Priključuju se na običnu utičnicu i ne zahtijevaju poseban sistem ventilacije. Inkjet printeri na vodenoj bazi imaju najbolju rezoluciju ispisa. Dobivanje vjerne reprodukcije boja znatno je lakše od kada su proizvođači konstruirali printere sa 12 tinti koji nude najveći raspon boja trenutno dostupan na tržištu. Veliki je plus i to što su ti printeri relativno jeftini.
NEDOSTACI: Printeri na vodenoj bazi printaju samo na medije sa posebnim premazom kako bi se tinta mogla primiti na podlogu. Mediji i tinte za takve printere mogu biti nešto skuplji. Canon, Epson i Hewlett-Packard razvili su nove sisteme kako bi povećali brzinu printanja te poboljšali rezoluciju i kvalitetu ispisa. Također koriste i nove tinte kako bi povećali raspon boja i kratkoročnu trajnost ispisa na vanjske utjecaje. Ovi se printeri, u pravilu, upotrebljavaju za probne ispise prije tiska, ispis profesionalnih fotografija, fine art print, postere i plakate za unutarnju upotrebu te jednokratne bannere i signalizaciju za vanjsku upotrebu.
Lateks Inkjet Printeri
Najnovija tehnologija na polju inkjet printera i tinti su lateks tinte i tinte na bazi smole. Obje tehnologije koriste vodu kao glavni sastojak ali je nositelj pigmenata latex ili smola. Latex printeri koji koriste takve tinte moraju imati grijače ugrađene u printer kako bi medij mogao prihvatiti tintu ali i kako bi se tinta mogla pravilno osušiti.
PREDNOSTI: Kako su tinte na vodenoj bazi, nije potrebna posebna ventilacija koja bi uklonila štetna isparavanja. Tinte na bazi vode smanjuju štetan utjecaj tiska na okoliš te rezultiraju trajnim ispisom pogodnim za unutarnju i vanjsku primjenu. Print izgleda vrlo dobro.
NEDOSTACI: Lateks printeri moraju koristiti pred-grijače i grijače za sušenje što rezultira povećanom potrošnjom energije u usporedbi sa ostalim inkjet tehnologijama. Neke se podloge zatvaraju pod povišenim temperaturama.
HP je prvi izašao na tržište sa Lateks printerom, ali su se već pridružili i Mimaki i Ricoh. Mimaki tvrdi da je smanjio temperaturu sušenja na ispod 60oC, dok HP koristi oko 120oC, što Mimakijev Lateks printer čini manjim potrošačem električne energije.
Solventni i eko-solventni printeri
PREDNOSTI: Solventni printeri imaju vrlo trajan i otporan ispis koji se obično koristi za vanjsku primjenu kao što su banneri, obljepljivanje vozila i sl. Printaju na materijale bez posebnih premaza i u suštini nagrizaju površinu materijala kako bi boja dobro prianjala.
NEDOSTACI: Prvi i najveći je isparavanje. Morate imati dobru ventilaciju ukoliko radite na velikom printeru. Potpuno sušenje može biti problem kod folija koje je potrebno laminirati.
UV – flatbed printeri
UV – printeri, za razliku od printera na vodenoj bazi i solventnih printera, koriste tinte čija baza ne isparava i ne suši se. UV tinta se stvrdnjava tek pod UV lampama.
PREDNOSTI: UV printeri ne trebaju materijale sa posebnim premazima što rezultira uštedom na mnogim materijalima. UV tinte se u pravilu suše (stvrdnjavaju) trenutno i vrlo su trajne. UV tintama može se printati na bilo koju podlogu kao što je foreks, drvo, staklo, folija…
NEDOSTACI: UV tinte nisu pogodne za medije koji se rastežu kao što su npr. folije za obljepljivanje vozila. Glavni je nedostatak UV tinte što se ne stvrdnjava ravnomjerno na podlozi. Iz tog razloga, potpuno osušen UV print ima matiranu površinu. Iako su UV tinte posljednjih godina napravile velike pomake u polju raspona boja, još uvijek ne mogu konkurirati solventu ili (u nekim slučajevima) lateksu. Dobri UV printeri vrlo su skupi.
Gdje je granica isplativosti kupnje printera velikog formata?
Vjerojatno se to od tiskare do tiskare razlikuje. Međutim, neka osnovna računica se može napraviti. Prodavači printera će Vam dati podatke o utrošku tinte po kvadratu ispisa. Moguće da će malo pustiti vodu na svoj mlin pa preporučamo da za svaki slučaj dodate 20% troška na njihov izračun. Vodite brigu o tome da većina strojeva prilikom čišćenja glava troši tintu. Uglavnom to nisu neke velike količine, ali i tu ćemo dodati 5%. Često je potreban probni ispis, a i greške se moraju ukalkulirati u računicu- stavit ćemo 10%. Trošak energije je malen kod solventnih printera, ali lateks printeri poprilično troše energije- dodat ćemo još 10%. Kvadratni metar otiska sadrži 13pl tinte (100% zalijevanje površine). Printer smo kupili da nam printa u boji i najčešće će to i raditi. One računice o 30% zasićenosti nemojte ni gledati. To vrijedi za fotokopije za studente koji će kopirati neku knjigu za svoj faks, ali ne i za pekara koji želi cijeli izlog obljepljen tamno smeđim kruhom na ulazu u užarenu krušnu peć. Ta će nam aplikacija potrošiti znatno veću količinu tinte.
Ako sumiramo gornje navode dolazimo do sljedećeg. Cijena tinte (kertriđ 440ml) je oko 700,00 kuna. Iz kertriđa možete u pravilu isprintati tridesetak metara kvadratnih. Uzmemo li u obzir i gore navedene troškove dolazimo do nekih tridesetak kuna po kvadratu. Prosječna cijena printera iz naše tabele je 110.000,00 kuna. Za učešće trebate prikupiti 22.000,00 kuna i mjesečna rata će Vam iznositi cca 1700,00 kuna (na 60 rata). Cijena netto otiska u maloprodaji se kreće oko 100,00 kuna sa materijalom. Većinom se tiska na cerade, naljepnice i papir. Materijal je poprilično jeftin, oko 10-tak kuna. Vama ostaje 85,00 kuna po otisku. Ako maknete trošak tinte, po kvadratu otiska možete računati na pedesetak kuna. Računica je jasna. Tridesetak kvadrata otiska mjesečno Vam može pokriti trošak printera. U slučaju Mimakija CJV30- 60cm to se već kreće od 15-tak kvadrata.
Svi printeri o kojima ćemo pisati su pouzdani industrijski printeri i uz redovito održavanje ovi printeri će trajati znatno dulje od tih 6 godina koliko ćete imati ratu kredita. Prednost printera u radioni je i fleksibilnost prema kupcu. Otisak mu možete isporučiti u vrlo kratkom roku u odnosu na uslužni tisak kad otisak morate čekati da Vam ga dostave i po nekoliko dana. Osim originalnih boja danas gotovo svi uvoznici mogu ponuditi i zamjenske boje koje su cijenom često više od 50% jeftinije od originala uz gotovo identične karakteristike originalne boje.
Zaključak: Provjerite tržište. Ukoliko imate mogućnost ispisa barem 20m2 na mjesec, vrijeme je da razmislite o kupnji LFP printera.
