Foto: Slobodna Dalmacija
Kako bi pomogli u smanjenju pandemije korona virusa, srpski 3D tiskari udružili su se putem Facebook grupe i došli do ideje o izradi štitnika za lice za zaštitu medicinskog osoblja. Potražnja za medicinskim maskama u svijetu je trenutno enormna i ne mogu se proizvesti tražene količine. Za medicinsko osoblje maske koje imaju nisu 100-postotna zaštita od prijenosa korona virusa. Kad ih je grupa srpskih 3D tiskara upitala kako da im pomognu, rekli su da su im potrebni štitnici za lice tj. viziri. Viziri su dovoljno veliki da u potpunosti prekriju lice, a mogu se dezinficirati što njihovu upotrebu čini višekratnom.
“Da bi se jedan vizir napravio u 3D pisaču, potrebno je od jednog do dva i pola sata. S obzirom na to koliko se ljudi uključilo, mi možemo napraviti oko 300 komada. Plan je da do utorka pošaljemo prvu turu, a konstantno raste broj kolega koji se priključuju akciji”, rekao je predstavnik ove grupe, koji će vizire proizvoditi i u svojoj kući, prenosi srpski Startit.
Foto: Startit
Rekli su kako se javila i jedna tvrtka koja će industrijski proizvesti 50.000 vizira, ali to se ne može ostvariti preko noći, pa će se u međuvremenu koristiti 3D tisak, a kažu kako neće prestajati sve dok pandemija ne prestane.
Iz grupe pozivaju da im se u ovom dobrom djelu pridruže svi koji se bave 3D tiskom. Zainteresirani to mogu učiniti preko Facebook grupe Vizionari Srbije.
Osim ove, još jedna dobra priča s istim proizvodom i ciljem stiže sa Sveučilišta u Splitu, s FESB-a, gdje je student 5. godine u samo nekoliko dana usavršio dizajn za nosače za plastične folije koji zajedno čine zaštitni vizir. Činjenica je da u ovoj krizi našem medicinskom osoblju fali opreme i materijala za pomoć u obrani od korona virusa te je upravo to na razmišljanje potaknulo splitskog studenta, prenosi Slobodna Dalmacija.
Prvo se dosjetio da bi mogao printati dijelove za respiratore, no odustao je od te ideje zbog toga što ih ne bi mogao proizvoditi u medicinskim uvjetima. Onda se dosjetio vizira. Dizajn je već bio dostupan na internetu i samo ga je ubacio u svoj 3D pisač. U startu su ga podržali Hrvatski studentski zbor i Splitsko sveučilište, a pomoću društvenih mreža akcija se proširila te u njoj sudjeluje 200 3D pisača diljem Hrvatske.
Jedini problem u cijelom sistemu je plastični materijal za pisače koji je poprilično skup tako da svi studenti uključeni u projekt mole za donacije materijala za rad, ali da se i dalje u ovu akciju uključuju ljudi koji posjeduju 3D pisače.