Jedno od najčešćih pitanja koje nam čitatelji postavljaju vezano uz tisak na t-shirt i procese koji se koriste za tisak na majice i tekstil općenito je: “Što je bolje – sitotisak ili digitalni tisak?”.
Kao i kod mnogih usporedbi raznih tehnika tiska, pravo pitanje nije koja je tehnika bolja, već koja najviše odgovara Vašim potrebama. Kojom ćete tehnikom postići najbolje rezultate na tkaninama koje baš vi koristite? Koje će boje u kombinaciji s podlogom najbolje reproducirati motive koje najčešće ispisujete?
U nastavku možete pronaći vodič koji će objasniti prednosti i nedostatke obje tehnike – sitotiska i digitalnog tiska na tekstil.
SITOTISAK
Sitotisak je početkom 20. stoljeća patentiran u Engleskoj. Osnovna karakteristika sitotiska je protiskivanje boje kroz tiskovnu formu prilikom tiska. Nanos bojila u sitotisku je u usporedbi s ostalim tehnikama tiska velik, pa je otisak pokrivan. Zbog toga je sitotisak pogodan za otiskivanje na razne podloge i materijale. Svaka boja s motiva u tisku zahtjeva izradu svoje tiskovne forme, te je za višebojnu reprodukciju u sitotisku potrebno napraviti separaciju boja. Ukoliko se višebojni motiv otiskuje na tamnu podlogu, potrebno je prvo otisnuti bijelu koja služi kao podloga ostalim bojama. Sitotisak je isplativ za veće naklade jer su nakon pripreme i razvijanja sita, troškovi proizvodnje relativno mali.
DTG
Digitalni tisak izravno na tkaninu (DTG – direct to garment), predstavljen je 2004. godine. Za razliku od sitotiska omogućava ispis malih naklada bez dodatnih troškova pripreme proizvodnje. Mnogi ovaj proces smatraju puno lakšim od sitotiska, jer mu se osnovni proces sastoji od 3 koraka.
Kao i sve digitalne tehnike, DTG tiskovna forma je virtualna i nema potrebe za izradom tiskovne forme. Digitalni tisak izravno na tkaninu svodi se na tri jednostavna koraka:
1. izrada dizajna na računalu.
2. Slanje dizajna na pisač za ispis.
3. Toplinska obrada otiska.