U prošlotjednom newsletteru bavili smo se kineskim doradnim rješenjima i najavili kako ćemo se u sljedećem izdanju osvrnuti na njihov napredak u području digitalnog tiska. Dakle, ink jet tehnologija druga je velika grana grafičke industrije u kojoj kineski proizvođači postupno podižu kvalitetu, ali i dalje ostaju korak iza etabliranih brendova kad je riječ o stabilnosti i podršci.
Tehnologija koju su Kinezi „svladali“ je ink jet gdje možemo svrstati eko-solventne, sublimacijske, pigmentne i UV printere. Osim mehaničkih komponenti, ovi uređaji koriste sofisticirane sustave pumpi i ventila za upravljanje fluidima i tijekom tiska dolazi do znatnih oscilacija u podtlakovima.
Upravo tu nastaje najveći problem. Korisnici ovih kineskih tehnologija često se žale na nestabilnost tehnologije, posebice u industrijskim uvjetima rada. Jedan od glavnih razloga za to leži i u korištenju kineskih boja. Naime, one nerijetko stižu europskim kupcima pred istek roka trajanja ili oštećene zbog loših uvjeta transporta. Takva boja ne zadovoljava grafičke standarde i uzrokuje zastoje u proizvodnji.
U low-entry segmentu konkurencija raste, ali po kojoj cijeni?
S druge strane, kineski proizvođači snažno su se pozicionirali u segmentu low-entry digitalnog tiska iz role i tiska na objekte (npr. UV printeri). Ovdje konkuriraju brendovima kao što su Brother, Canon, Epson, HP, Mimaki, Mutoh, Roland i Fujifilm, ali s jasnim razlikama. Tradicionalni proizvođači u ovom segmentu stoje iza svojih proizvoda s odlično rasprostranjenom servisnom mrežom, brzom dostavom boja i potrošnog materijala, ali iznad svega, stabilnošću tehnologija koje prodaju. Iako su kineski printeri 30 do 40 % jeftiniji, razlika u cijeni ne opravdava dugoročne rizike. Kineski “no name” printeri s još većom cjenovnom razlikom mogu biti posebno riskantni. U takvim slučajevima preporučujemo dodatni oprez.
UV printeri: 50 % niža cijena – ali s više manualnog rada
U segmentu UV tiska na objekte, kineski proizvođači dodatno ruše cijene. Identične konfiguracije mogu biti i do 50 % jeftinije od onih koje nude renomirani proizvođači. No, takve cijene dolaze uz kompromis: manji broj senzora znači da su procesi više ručni – od čišćenja ispisnog sustava do podešavanja visine.
Napredniji kineski modeli koji uključuju više automatizacije i senzora po cijeni se već približavaju poznatim brendovima. Razlika ostaje u segmentu servisa i podrške. Kinezi to pokušavaju nadomjestiti online podrškom što je prihvatljivo za male proizvođače koji imaju viška vremena za samostalan servis. Kod ozbiljnijih proizvodnih tvrtki to je rasipanje vremena koje je operateru potrebno za tisak.
Elektrofotografija – kineska granica (za sada)
U području digitalnog tiska iz arka, pogotovo u tehnologiji elektrofotografije, kineski proizvođači još uvijek nisu ozbiljni igrači. Riječ je o tehnološki najzahtjevnijem segmentu, koji objedinjuje sofisticiranu i kompleksan mehaniku i softver. Na tom polju i dalje dominira “velika petorka”: Canon, Fujifilm, Konica Minolta, Ricoh i Xerox.
Zanimljivo je da kineski proizvođači pokušavaju ući u visokoprodukcijski segment digitalnog tiska iz arka u B2 (ili većem) formatu s visokoproduktivnim UV single-pass printerima. U tom dijelu, uz već spomenutih pet, nalazimo i brendove kao što su Durst, Koenig & Bauer, HP Indigo, Kyocera i Xeikon. No taj je segment, iako visoko produktivan, osjetno mehanički jednostavniji u odnosu na elektrofotografiju. Ink jet je tehnologija u kojoj Kinezi više nisu početnici, ali još nisu ni ravnopravni suparnici.
Idući tjedan slijedi priča o industrijskim proizvodnim linijama (fleksotisak, štance, ljepilice…).
