Na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prošle godine završio je petogodišnji projekt koji se je bavio uporabljivošću nedrvnih vlakanaca u grafičkim proizvodima.
Kako nam je u razgovoru rekla izv. prof. dr. sc. Irena Bates, s Grafičkog fakulteta i voditeljica projekta, radi se o projektu koji je proizašao iz doktorskog rada izv. prof. dr. sc. Ivane Plazonić s Grafičkog fakulteta u sklopu kojeg je razvila papire s vlakancima slame žitarica. Projekt je bio daljnji korak u kojem je fokus bio na otiskivanju, kvaliteti i uporabljivosti spomenutih papira za grafičke proizvode. Zanimljive rezultate prof. Bates otkrila nam je u razgovoru, a više o projektu može se pogledati na web stranici https://zaklada.grf.hr/
Za početak recite nam koji je bio cilj projekta i tko je sve sudjelovao u provedbi?
Cilj projekta čiji je puni naziv “Otiskivanje, kvaliteta i uporabljivost podloga s ne-drvnim vlakancima” bio je dati smjernice i preporuke za otiskivanje papira s vlakancima slame žitarica: pšenice, ječma ili pšenoraži s obzirom na analizu kvalitativnih parametara reprodukcije i postojanosti otisaka na kemijske agense, pritisak, temperaturu, vlagu i UV zračenje.
U projektu su uz mene kao voditeljicu projekta te već spomenuti prof. Plazonić, sudjelovali moje kolegice s Grafičkog fakuleta izv. prof. dr. sc. Maja Rudolf, doc. dr. sc. Katja Petric Maretić i dr. sc. Valentina Radić Seleš te izv. prof. dr. sc. Mia Kurek s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.
Što su pokazali dobiveni rezultati? Je li moguće na papirnatim podlogama s nedrvnim vlakancima ostvariti kvalitetnu reprodukciju sa svim tiskarskim tehnikama?
Rezultati projekta pokazali su da papiri s vlakancima slame žitarica kod svih provođenih tehnika tiska, digitalnog, ofsetnog, fleksografskog te bakrotiska i sitotiska i s konvencionalnim i s UV bojama ostvaruje gotovo jednaku ili bolju kvalitetu reprodukcije kao i kod uporabe papira od recikliranih drvnih vlakanaca. Naravno, važno je pritom pronaći pravilan omjer između nedrvnih i drvnih vlakana kako bi se postigao željeni rezultat.
Što su uopće nedrvna celuloznih vlakanaca te iz čega se dobivaju?
Nedrvna celulozna vlakanca su celulozna vlakanca koja nisu dobivena iz drvne sirovine te ih grubo možemo podijeliti na: poljoprivredne ostatke (šećerna trska, stabljike kukuruza, stabljike pamuka, slama riže, slama pšenice, slama žitarica), prirodno rastuće biljke (bambus, esparto, trska, sabai trava, papirus, slonovska trava, invazivne strane biljke) i nedrvne kulture koje se prvenstveno uzgajaju radi vlakana (liko vlakna, vlakna od lišća, vlakna iz opne sjemena, ramija, pamučna vlakna, kenaf, abaka, juta).
Po čemu se razlikuju od drvne celuloze te koje su prednosti, a koji nedostaci, pročitajte u online izdanju Print Magazinu.
