ETIKETE I ETIKETIRANJE

Etikete u obliku u kojem se danas koriste, poznate su već nekoliko stotina godina, dok se metode identifikacije i oznaka bačvi, raznih pakiranja, sanduka i sl. koriste već i tisućama godina. Papir, boja i tisak, moderne tiskarske tehnike, kolorni rasteri i prelazi boja, dekorativne tehnologije na bocama vina i piva, etikete na limenkama prehrambenih proizvoda – tisak u arku ili roli – sve to poznato je i u standardu preko 100 godina.

Apliciranje ljepila na papir kako bi se dobila samoljepljiva etiketa samo je jedan od izuma koji su pokrenuli lavinu razvoja etiketa i etiketiranja, koje više nemaju samo svoju prvotnu funkciju – identifikaciju proizvoda. U proizvodnji samoljepljivih etiketa danas se pod obavezno već koriste „preganje“, foliotisak, sitotisak i sl. kao dekorativne tehnologije. Kod svih vrsta etiketa prisutni su bar kodovi, QR kodovi i ostala dvodimenzionalna simbologija, uz tisak tehnikama fleksotiska, knjigotiska, bakrotiska, offsetnog tiska, klasičnim ili UV bojama – sve je to danas sastavni dio standardne proizvodnje suvremene tiskare.

1980-tih počinje revolucija in mould etiketa, sleevova, OPP etiketa koje se tada prezenti­raju kao nove tehnologije. Wrap around etikete i cut and stack etikete u to doba predstavljaju novu generaciju otprije dobro poznatih papirnih etiketa za wet glue aplikacije.

Danas tisak etiketa nije više mala privatna proizvodnja. Svojim stalnim razvojem postaje visoko sofisticirana proizvodna grana koju čine suvremene tiskarske tehnologije iz arka i role, klasične i digitalne, koje kao tiskovne podloge koriste različite vrste papira, folija, složenih kombinacija ljepila, lakova i boja, modernu digitalnu pripremu te štance nepravilnih oblika sa rezanjem, perforiranjem, bušenjem – što god je krajnjem korisniku proizvoda koji nosi etiketu potrebno.

VRSTE ETIKETA

Etiketa danas može biti komad papira, kartona, laminiranog materijala, metalizirane folije, plastičnog filma, tkanine ili bilo kakvog umjetnog materijala koji se može postaviti na proizvod i pri tome predstavlja njegovu oznaku te sadrži podatke o proizvodu – njegov sadržaj ili sastav, porijeklo, uputu, vlasništvo ili odredište. Uz propisane podatke koje etiketa mora sadržavati, ona je i u službi marketinga i promocije proizvoda, jer se dizajnom prilagođava i samom proizvodu koji ju nosi.

Etiketiranje je proces posta­vljanja etikete na proizvod ili površinu koju etiketa označava, deklarira te joj daje osobnost odnosno dodatnu vrijednost.

Danas etikete nisu samo oznaka proizvoda, već imaju funkciju zaštite od otvaranja ili krivotvorenja. Preko etiketa može se pratiti i transport, logistika i skladištenje, i to ne samo u smislu količine, već i kvalitete samog proizvoda koja je kasnije bitna kod korištenja istog (npr. etikete na lijekovima, etikete za prehrambene proizvode i slično).

Tržište etiketa danas se dijeli prema upotrebi samih završnih proizvoda pa je tako možda najlakše etikete razvrstati u glavne segmente:

• » Prehrambene
• » Za vino i pivo
• » “Durable” industrijske – etikete koje svoju postojanost na proizvodu garantiraju i desetak godina
• » Za kozmetičke proizvode i kućanstvo
• » Za pića
• » Za skladištenje i transport
• » Za lijekove i ostale farmaceutske proizvode
• » Sigurnosne etikete

Današnja ponuda etiketa je raznovrsna, a po procesu proizvodnje i aplikacije možemo ih podijeliti u dvije kategorije: etikete koje na sebi sadrže neku vrstu ljepila te one na koje se ljepilo nanosi u trenutku etiketiranja, tj. postavljanja etikete na bocu.

Etikete koje nose na sebi ljepilo su:

• » Gumirane etikete (ljepilo se aktivira vodom)
• » Etikete gdje se ljepilo aktivira temperaturom
• » Samoljepljive etikete – etikete gdje se ljepilo aktivira pod utjecajem pritiska (zbog tog razloga sve se više u engleskom jeziku koristi termin „pressure sensitive label“, a ne više „selfadhesive label“

Etikete na koje se ljepilo nanosi naknadno u trenutku aplikacije odnosno etikete koje se apliciraju bez ljepila:

• » Konvencionalne papirnate Wet glue etikete, cut and stack etikete te „wrap around“ etikete
• » Shrink sleeve etikete
• » IML (in-mould) etikete

Povijesno, do 1970-tih godina, više od 90% etiketa pripadalo je u wet-glue aplikaciju. Tada, razvojem novih tehnologija, do 1990-tih prevladava i “caruje” samoljepljiva etiketa. Promjena pakiranja i ambalaže, uvjetuje i promjenu etiketiranja i etiketnog procesa. Od sredine 1990-tih intenzivno jača segment etiketa napravljenih od plastičnih materijala – folija i filmova: shrink sleeve, wrap around, in mould, cut and stack etiketa – jer se povećava upotreba plastičnih boca i pakiranja (najviše u segmentu pića, kozmetike, kućnih potrepština i sl.).

Upotreba etiketa napravljenih od folija i filmova danas i dalje intenzivno raste. Od dominacije papirnih etiketa 1980-tih, kada su „ne-papirne“ etikete činile svega 20% tržišta, došlo je do situacije da filmovi i folije količinski rastu 4 do 5 puta više i brže od papirnih etiketa. Uzroci tome su najviše:

• • » Povećanje potrošnje plastičnih boca i bočica (prvenstveno industrija pića, u usporedbi sa prijašnjom upotrebom staklenih boca i limenki)
  • » Kompatibilnost „plastične“ etikete s plastičnom bocom u smislu reciklaže
  • » Zahtjev tržišta za „no label look“ prozirnim etiketama
  • » Zahtjev za otpornošću etikete na vlagu, kemikalije i slične složene uvjete

Kako odabrati etiketu, proces etiketiranja i materijal?

Svaki proces etiketiranja ima svoje prednosti i nedostatke. Kod odabira tehnologije aplikacije, ali i izrade etiketa (tiska) najčešće je potrebno ispitati:

• » Trošak materijala (samoljepljivi, shrink sleeve, prozirni, metalizirani, strukturirani i sl)
• » Trošak tiska i prerade (broj boja, tisak u arku ili roli, doradni i dekorativni elementi (npr. efekt lak, preganje i sl.; obostrani tisak, tisak u ljepilo, „booklet“ etiketa)
• » Vizualni zahtjevi etikete (materijal – papir ili folija, dizajn, premium kvaliteta, „no label“ look, „soft touch“ materijal)
• » Trajnost etikete (otpornost na grebanje u smislu kvalitete otiska, kao i otpornost na uvjete u kojima će se koristiti završni proizvod)
• » Brzina tiska i prerade
• » Količina i naklada
• » Brzina etiketiranja
• » Investicija u samu proizvodnju i aplikaciju
• » Trošak stajanja linije za etiketiranje (izmjena rola ili etiketa, podešavanje i čišćenje, i sl.)
• » Dodatni zahtjevi (u smislu sigurnosne etikete – hologram, zaštita od ponovnog punjenja, zaštita od neovlaštenog otvaranja i sl.)

Ovisno o industriji u kojoj se etiketa s proizvodom koristi, ali ovisno i o troškovima po jedinici proizvoda – definira se i odabir tehnologije etiketiranja, a time i materijala i tehnike tiska koji proizvode etiketu.

Kod odabira materijala, potrebno je provjeriti čim više podataka – kako bi se u startu moglo krenuti u pravom smjeru:

• » Da li je etiketa papirnata ili plastična
• » S tiskom ili bez, da li je obostrani tisak, tisak u ljepilo kod samoljepljivih materijala, da li se nudi „booklet label“, ili višeslojna etiketa („multilayer“ etiketa)
• » Doradni, dekorativni i sigurnosni elementi (npr. slijepi tisak, braille-ovo pismo, foliotisak, pozicionirani hologram, numeracija, bar code ili QR code, perforacija i sl).
• » Namjena (vrsta aplikacije i proizvoda, temperatura aplikacije, kasnije skladištenje i transport)
• » Posebni zahtjevi (ekstremno visoke ili niske temperature, otpornost na vlagu, vodu, kemikalije, atmosferske uvjete i sl).

Osim samog odabira materijala, ove informacije vrlo su važne i za odabir ljepila – što je jedan od osnovnih elemenata donošenja odluke u samoljepljivim etiketama

Materijali za izradu etiketa

Na tržištu nikad nije postojala veća konkurencija, odnosno veći izbor materijala, neovisno o tehnologiji izrade ili aplikacije etiketa. Dizajneri i krajnji korisnici danas imaju neograničenu mogućnost odabira.

Materijali za izradu etiketa najčešće su papir ili folija.

Papir – može biti:

• » premazni ili nepremazni
• » bijeli ili obojani (obojan u masi ili samo u gornjem sloju – npr. metalizirani papir)
• » glatki ili strukturirani
• » papir može sadržavati i posebne karakteristike (npr. sigurnosna vlakanca, vidljive ili nevidljive elemente, može biti tretiran za bolju otpornost na vlagu i vodu).

Folija – može biti prozirna ili obojena (npr. bijela, perlitna metalizirana i sl).

Upravo zbog ovako velikog izbora materijala, vrlo je važno kod definiranja materijala za izradu etiketa provjeriti namjenu i uvjete koje etiketa treba zadovoljiti – kako bi se najlakše izabrao najbolji materijal.

Tisak etiketa – tiskarske tehnike

Tisak etiketa danas se radi na raznim tipovima tiskarskih strojeva – iz arka i iz role, i to u gotovo svim danas dostupnim tehnikama tiska. Odabir tehnike tiska najviše ovisi o:

• » samoj etiketi i njenoj funkciji
• » dostupnosti i količini etiketa
• » kvaliteti otiska
• » broju otisnutih boja na etiketi
• » doradnim procesima koje zahtijeva dizajn ili funkcionalnost etikete (npr. foliotisak, štancanje, preganje, laminacija, odvajanje otpada) te da li se ti procesi obavljaju in-line u tiskarskom stroju ili offline u klasičnom doradnom procesu
• » da li se etikete trebaju isporučiti u roli ili arku, odnosno komadno ili svezane u kupove

Osim osnovnih tehnika tiska (klasičnog offseta, fleksotiska, bakrotiska), uz narrow web strojeve (najčešće UV offset, UV fleksotisak ili UV sitotisak) te foliotisak kao kategoriju tehnike tiska, ali i dekorativnu tehnologiju, etikete zahtijevaju i tisak varijabilnih podataka.

Tu uključujemo ispis termo transfer ribonima, direktni termalni tisak, a danas i sve učestalije digitalne tiskarske tehnike, bilo da su to zasebni digitalni strojevi ili samo digitalne tiskarske jedinice na klasičnim tiskarskim strojevima.

Danas digitalni tiskarski strojevi postižu vrlo visoku kvalitetu otiska te postaju sve više zastupljeni, ne više samo u tisku manjih naklada. Digitalna revolucija u tiskarstvu potaknula je razvoj novih materijala za izradu samih etiketa, tako da danas postoji veliki izbor materijala pripremljenih za digitalne tehnologije:
» materijali pripremljeni za vodeni i UV ink jet (na sebi imaju upijajući premaz koji olakšava sušenje boje)
» materijali otporni na visoke temperature (za tisak laserskim pisačima i elektrofotografskim postupcima).
Budućnost – očekivanja ili iščekivanja?
Radi brže i direktne komunikacije s krajnjim korisnikom – kupcem, a osim masovne produkcije i individualizacije, sve je više zahtjeva za „smart and inteligent labels“ etiketama. Pod nazivom „pametne etikete“ smatramo etikete koje u sebi sadrže podatke, informacije i rješenja u proizvodnim procesima, distribuciji, prodaji te kasnije daju i povratne informacije od samih korisnika proizvoda. Etikete u sebi nose čip ili antenu koja bilježi podatke te ih korisnik može očitati automatski odnosno na zahtjev ili po potrebi. Uz RFID etikete, tu si i etikete koje bilježe oscilacije temperature, rast mikroorganizama, etikete koje upijaju vlagu, indikatori svježine proizvoda, zaštita od svjetla i sl.
Danas se ne može pogriješiti sa investicijom u bilo koji tiskarski stroj ili posao u etiketnom businessu ukoliko imate viziju što ćete proizvoditi i tiskati na stroju te kamo ćete plasirati svoje proizvode.

Osim eksponencijalnog rasta digitalnih tehnologija (od globalnih proizvođača pa do desk top manjih strojeva) već smo bili u prilici vidjeti i zajedničku suradnju klasičnih tiskarskih strojeva s jednim ili više digitalnih tiskarskih jedinica, pretvarajući strojeve u hibridne mašine. Kupci i potrošači etiketa nikada nisu bili zahtjevniji, cjenovno osjetljiviji te više ekološki i zdravstveno osviješteni. Živimo u eri personalizacije, individualizacije, ali i masovne proizvodnje, a sve te zahtjeve etiketa koja prodaje proizvod treba zadovoljiti.

Supermarketi i njihove robne marke uzimaju svoj dio tržišta etabliranim svjetskim proizvođačima, sve je više proizvoda kratkog roka trajanja odnosno manjih pakiranja koja nose klasične, ali i etikete sa varijabilnim podacima. Ciklus ponude i potražnje postaje sve brži, čime se skraćuju mogući rokovi isporuka i veličine isporuka, „just in time“ isporuke danas su imperativ. Uz svu ovu zahtjevanu brzinu, nema tolerancije za nižu kvalitetu isporučene etikete. Brzina i kvaliteta isporuke danas odlučuje da li ćete uspjeti ili ne. Svi znamo da je digitalni tisak tehnika koja danas najviše raste, a predviđanja su da će do 2020. godine 90% novo instaliranih digitalnih strojeva biti namijenjeno tisku etiketa. Još malo – pa ćemo se i sami moći uvjeriti u istinitost ovih predviđanja.

Priredila:
Ana Marošević Dolovski
Radin-Grafika d.o.o.