Tekstilna industrija na području Europe neosporno ima dugu tradiciju i povijesnu prepoznatljivost. Zbog cijelog niza spleta okolnosti i globalnih kretanja posljednjih desetljeća neopravdano je izgubila je na značaju.
No, ako je suditi prema onome što nam je rekao gosp. Dirk Vantyghem, generalni direktor Udruženja Euratex (European Textile Association), Europa je na dobrom putu da vrati značaj tekstilnoj industriji.
Inače, Euratex je krovna organizacija koja predstavlja cjelokupnu europsku tekstilnu i odjevnu industriju. Sjedište je u Bruxellesu te brine o 190 tisuća tekstilnih tvrtki. Glavni joj je posao promovirati i braniti tekstilnu industriju unutar Europske Unije.
„Mi smo poslovni zastupnici i lobistička organizacija koja u EU predstavlja oko 160 tisuća tekstilnih i modnih tvrtki. Djelujemo kroz naše članice, nacionalne udruge tekstila i odjeće na razini EU 27, no u aktivnosti su uključene i Norveška, Velika Britanija i Turska.
Naš je cilj biti glas cijele industrije ovdje u Bruxellesu kako bismo bili sigurni da su europska politika, odluke i zakonodavstvo podržavajući u smislu kompetitivnosti europske tekstilne industrije“, kaže gosp. Vantyghem.
Kako biste opisali trenutnu poziciju tekstilne industrije na europskom tržištu?
Prije svega, treba naglasiti da tekstil nije velika industrija u Europi, no s druge strane, posljednjih nekoliko godina prepoznat je kao važan element europske ekonomije. To je postalo jasno prije tri godine za vrijeme pandemije kada je predstavljena nova Europska industrijska strategija čiji je cilj pronaći načine kako općenito europsku industriju učiniti konkurentnijom te zadržati proizvodnju u Europi kako bi bila što manje ovisna o proizvodima s dalekih tržišta.
Razvijajući novu industrijsku strategiju, definirano je nekoliko prioritetnih sektora među kojima je i tekstil. Znak je to da je Europska komisija prepoznala da je važno podržati i zadržati snažnu tekstilnu industriju u Europi.
Moram spomenuti i jedan zanimljiv okidač koji je možda također tome pridonio, a to je korona kriza. Tada se shvatilo da u Europi nemamo proizvodnju maski za lice. Na tu su činjenicu i zastupnici u EU parlamentu ostali i čudu. Njihovi komentari tada su bili da je nedopustivo uvoziti taj komadić tkanine iz Kine i da Europa mora imati vlastitu proizvodnju maski.
Iako je ovo bizarna situacija, pomogla je u podizanju svijesti o tome da je važno zadržati tekstilnu industriju i da tekstil mora biti dijelom nove industrijske strategije.
Dakle, tekstil je danas prepoznat kao važan dio europske industrije. No, u isto vrijeme industrija tekstila suočava se s velikim izazovima posebno u pogledu ekologije.
Tako je. Sve što se trenutno radi nije nimalo jednostavno. Cilj nam je zadržati konkurentnu tekstilnu industriju, uz istovremeno postizanje održivosti i visokih ekoloških ciljeva.
To je dvostruki izazov. S jedne strane Europa kaže, da, tekstil nam je važan i moramo industriji pomoći da ostane konkurentna s fokusom na inovacije, vještine i investicije. S druge strane, u pripremi je novo zakonodavstvo koje će tvrtke prisiliti da budu održive. Znači konkurentna, ali održiva.
Vrlo teška situacija jer kako osigurati konkurentnost s energetskom krizom, svjetskom konkurencijom, nedostatkom radne snage, investiranjem u inovacije, ljude i njihove vještine.
Također, treba paziti i da novo zakonodavstvo koje je u pripremi ne ubije industriju jer ako su zakonu previše strogi mnoge tvrtke neće moći poslovati u skladu s novim pravilima. Dakle, vrlo osjetljivo područje i treba će naći dobar balans.
Je li proizvodnju tekstila moguće vratiti u Europu? Kako riješiti problem radne snage? Pročitajte u intervjuu sada dostupnom i u online izdanju Print Magazina.
