Dok se grafička industrija već godinama suočava s manjkom radne snage, stvarni problemi i rješenja često ostaju izvan javnog fokusa. O situaciji u Radinu, plaćama, obrazovnom sustavu i ulozi stranih radnika razgovarali smo s gđom Tanjom Bandić, predsjednicom Uprave tvrtke Radin.
Kakva je trenutačna situacija s radnom snagom u Radinu?
Radna mjesta u Radinu popunjena su s iznimno stručnim zaposlenicima i to je temelj našeg poslovanja. Rezultat je to dugoročnog truda naših zaposlenika da nadograđuju svoje znanje i ulažu u profesionalni razvoj. Uz to, zaposlenicima kontinuirano omogućavamo interne edukacije, stručne konzultacije, posjete domaćim i međunarodnim sajmovima te razmjenu znanja s brojnim poslovnim partnerima. Nažalost, vrlo je rijetko da možemo zaposliti “gotovog” čovjeka koji se znanjem opremio u obrazovnom sustavu i spreman je odmah odgovoriti na sve zahtjeve posla.
Primjećujete li odljev radnika u druge industrije?
Neko vrijeme nam je IT industrija snažno odvlačila prodajni kadar svojim vrlo izdašnim ponudama, no čini se da je taj trend usporio. Moguće razloge tome vidimo u padu uvjeta u IT sektoru, utjecaju umjetne inteligencije te općoj ekonomskoj krizi koja pogađa zapadna tržišta.
Što smatrate glavnim uzrocima nedostatka radne snage? Je li to demografski pad, percepcija industrije kod mladih, nedostatak educiranih kadrova ili nešto drugo?
Kombinacija svih faktora koje navodite u pitanju uzrokovala je trenutnu situaciju. Uz to, moram istaknuti da se čini kako Europa nema jasnu strategiju usmjerenu na rad i industrijski razvoj, već se naglasak stavlja na turizam i birokraciju. Bilo bi nam draže da postoji dugoročna i dosljedna industrijska politika što bi itekako pomoglo.
Svi se uvijek žale na plaće. Jesu li plaće u grafičkoj industriji konkurentne?
Iza nas je razdoblje prilagodbe na novu valutu i snažnu inflaciju, što je dodatno zamutilo percepciju realnih plaća. Često se šire glasine da je „trava zelenija“ u drugoj branši ili tvrtki, no u stvarnosti se ljudi znaju neugodno iznenaditi. Smatram da su plaće u grafičkoj industriji konkurentne naspram većine industrija, osobito zaposlenika koji čine okosnicu poslovanja. Pritom se često zanemaruju benefiti koji nisu dio neto plaće, poput toplog obroka, prijevoza ili raznih nagrada kroz godinu. Oni, također znatno utječu na ukupna primanja i treba ih uzeti u obzir.
Kakva su vaša iskustva sa zapošljavanjem stranih radnika?
Bez stranih radnika stanje na tržištu rada vjerojatno bi bilo još gore. Kratkoročno bi plaće manje stručnog kadra bile veće, ali bi profitabilnost padala do te mjere da je pitanje koliko bi tvrtki moglo održati proizvodnju. Drugim riječima, zatvorili bi. Mnoge su tiskare stoga bile primorane zaposliti strance. Kažu da time nisu ništa uštedjeli, ali su popunili radna mjesta u doradi, dostavi i sličnim manje zahtjevnim pozicijama što je osiguralo nastavak poslovanja. Među stranim radnicima ima vrlo marljivih ljudi koji dolaze s jasnim ciljem isključivo rada, no jezične barijere i kulturološke razlike često ih čine nepogodnim za radna mjesta “višeg” nivoa.
Gledajući unaprijed, može li grafička industrija dugoročno opstati bez uvoza radne snage?
Automatizacija softverskih i hardverskih procesa ublažava dio problema, ali ljudi će uvijek biti potrebni. Grafička industrija može opstati bez oslanjanja na uvoz radne snage ako se strategija našeg obrazovnog sustava i mentalitet ljudi okrene prema industrijskom razvoju i radu. Godine rada u ovoj industriji pokazuju mi da je grafička industrija iznimno prilagodljiva i vjerujem da će se znati nositi s izazovima koji dolaze.
