Iako se smatra „ne“ bojom, bijela je visoko kompleksna boja. Odnosno, ona je perceptivni fenomen povezan s međudjelovanjem vrlo slojevitih fizikalnih, fizioloških i neuronskih procesa. Ne ulazeći u dublje postavke teorije boje, moglo bi se reći da u procesu vizualizacije bijele, mozak zapravo i nema što procesuirati. No, to nije točno. S aspekta spektralne karakteristike bijele boje, svaka refleksija upadnog svjetla s neke površine koja u svom sastavu sadrži podjednak omjer svih dijelova spektra, doimat će se bijelom.
Iako je ovakva, svima poznata i opće prihvaćena definicija spektralne karakteristike bijele boje točna, ipak je dosta pojednostavljena. Činjenica je, a i brojna istraživanja to potvrđuju, da mehanizam percepcije bijele boje još uvijek nije do kraja razjašnjen, odnosno njegova neuronska osnova još je uvijek nejasna. Ipak, zna se da neuronsko kodiranje bijele boje od strane mozga promatrača može biti pod ograničavajućim utjecajem određene površine, vrste spektra osvjetljenja ili statistike razmještaja elemenata u prikazu.
Bijela – visoko zastupljena u prirodi, ključna u grafičkom dizajnu
Iako se na prvu ne povezuje automatski s prirodnim okolišem, bijela je visoko zastupljena boja u prirodi. Ona jedna od najuobičajenijih boja u čovjekovom svakodnevnom životu i okruženju. Osim toga, smatra se jednom od najvažnijih boja u povijesti umjetnosti i arhitekture.
U kontekstu grafičkog oblikovanja i oblikovanja prostora, bijela ima vrlo specifičnu ulogu koja se ne može dodijeliti ni jednoj drugoj boji. U interijerima, bijela boja u interakciji s dostatnom količinom prirodnog svjetla optimira ukupno osvjetljenje i zračnost prostora te ga vizualno povećava.
U grafičkom dizajnu, bijela boja ključni je grafički alat. Njome se kreira prostor između elemenata dizajna, kako bi se očuvala vidljivost svih elemenata te zadržao i istaknuo njihov pojedinačni karakter. Bijela boja u dizajnu omogućuje usmjeravanje pozornosti na određeni element dizajna ili dio sadržaja te se na taj način kontrolira interakcija između prikaza i promatrača. Bijela boja ima univerzalnu privlačnost, što je čini svestranom i bezvremenskom. Ima jedinstvenu sposobnost stvaranja osjećaja prostora i otvorenosti, privlačeći pozornost na značajne elemente kompozicije dizajna bez obzira radi li se o dvodimenzionalnom ili trodimenzionalnoj percepciji.
Tajna bijelih pigmenata?
Bijelo obojenje postiže se isključivo primjenom pigmenata. Jedino se bjelina papira i tekstila može postizati tehnološkim postupcima bijeljenja. Međutim za postizanje visokih stupnjeva bjeline i tu je potreban dodatak optičkih bjelila. Optička bojila su organski spojevi koji se ponašaju kao bojila, odnosno pigmenti, ali umjesto kromofora sadrže fluorescentni heterociklički sustav koji intenzivno apsorbira energiju ultraljubičastog spektra (λ = 300-400 nm), uz istovremenu emisiju vidljivog svjetla kraćih valnih dužina (plavo svjetlo, λmax = 440 nm) pri čemu dolazi do povećanja ukupne remisije vidljivog svjetla, odnosno povećanja bjeline i briljantnosti.
Koja je tajna bjeline bijelih pigmenata? Kako je tekao njihov razvoj? Što je donijelo otkriće titanovog dioksida? Kroz iznimno zanimljiv članak u sklopu teme broja bijelu boju obradile su prof. dr. sc. Glogar i prof. dr. sc. Sutlović s Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Članak je, osim u tiskanom izdanju, dostupna i online verziji.
