U organizaciji udruge FESPA Hrvatska, u utorak, 22. 11. održan je panel na temu „Budućnost radne snage u grafičkoj industriji“. Na samom početku sve prisutne pozdravio je gosp. Dag Knepr, predsjednik udruženja FESPA Hrvatska.
„Kada smo krenuli planirati ovo događanje imali smo tri cilja. Prvi je bio skrenuti pažnju javnosti da smo živa i perspektivna grana industrije zbog čega smatramo da bi nas sustav trebao bolje pratiti. S obzirom da je event vrlo dobro popraćen od strane mnogih medija, smatram da je ovaj cilj postignut. Drugi cilj bio je dovesti glavne osobe iz naše branše i omogućiti umrežavanje osoba iz grafičke industrije i edukacijskih ustanova. Uspjeli smo okupiti najvažnija imena iz industrije, ali iz područja edukacija tako da smatram da je i ovaj cilj postignut. Treći cilj bio je da s glavnim osobama iza oba ova, čini se, prilično odvojena svijeta, konstruktivno prokomentiramo situaciju i pokušamo vidjeti kako ju možemo popraviti“, rekao je gosp. Knepr.
Nakon zahvale tvrtkama koje su podržale event, riječ je predao moderatorici gđi Gordani Gelenčer koja je od sugovornika pokušala dobiti što više informacija te pronaći zajednički nazivnik grafičke industrije i edukativnih ustanova koje prate ovu branšu.
Vrlo loš rejting grafičke industrije u očima mladih
Gospodin Danijel Kersch, vlasnik tiskare Kerschoffset, osvrnuo se odmah na početku na loš rejting grafičke industrije kod mlađe populacije. Jedan od razloga zašto je tome tako smatra i da leži u smanjenju naklada magazina i dnevnih novina zbog čega mladi grafičku branšu uspoređuju s industrijama koje izumiru.
Sličnog je mišljenja i gosp. Dubravko Deželić, ravnatelj Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. „Danas u našoj školi imamo 30% grafičkih u odnosu na 70% audiovizualnih zanimanja. Pokušavali smo popularizirati grafičke smjerove putem reklama, ali se došlo do zaključka da nam se u grafičke smjerove javljaju djeca čiji su roditelji usko vezani uz grafičku branšu. Kako se ta branša smanjuje tako i interes za grafička zanimanja opada. Digitalizacija pridonosi tome da javnost grafiku doživljava kao zanimanje u izumiranju“, rekao je gosp. Deželić.
Na to se nadovezao gosp. Davor Ferdebar, vlasnik tvrtke FED rekavši da niti oni u tiskarama nemaju mnogo radnika koji pokazuju interes za rad u grafičkim pogonima, ali isto tako da zbog toga nisu zaustavili proizvodnju. „Sami pronalazimo radnike i educiramo ih. Kada bi nas „dobavljači znanja“ pratili kao što nas prate dobavljači opreme u jednako turbulentnom i multidisciplinarnom okruženju, gdje bi nam bio kraj“, istaknuo je gosp. Ferdebar.
Kurikulumi neprilagođeni vremenima u kojima živimo
Smatra da znanja s kojima mladi dolaze iz grafičkih škola ili fakulteta danas ne zadovoljavaju potrebe poslovnih procesa jedne tiskare. „Edukativne ustanove usmjeravaju djecu u usko specijalizirana znanja i još k tome u tehnologije koje se više ne koriste. Time danas djecu osuđuju na neperspektivu jer se društvo promijenilo“ zaključio je gosp. Ferderber.
Procese odobrenja određenog stručnog programa komentirala je gospođa Irena Kos Kukec iz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Rekla je da se Nacionalni kvalifikacijski okvir koji sadrži sve vrijednosti i kompentencije potrebne za neko zanimanje izrađuje u dogovoru s gospodarstvenicima, tržištem rada, obrtničkim komorama i strukovnim komorama. „Upravo tu dolazi do problema jer je ovaj cijeli krug nemoguće kvalitetno zatvoriti. Nažalost, događa se da mi predložimo kurikulum za neko zanimanje, a na objavljeni javni natječaj gdje je potrebo da se jave stručnjaci i visoko školstvo kako bi vrednovali program, ne javi se nitko“, komentirala je gđa Kos Kukec.
Koje su mogućnosti utjecanja na bržu prilagodbu studijskih programa, pojasnio je gosp. Igor Majnarić, prodekan za poslovanje na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
„Mi smo državna institucija i nama je nadležno Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Kod izrade programa mi smo u mogućnosti raditi do 20% promjena na planu i programu tijekom godine, što znači da se ne može duboko zadirati u strukturu. Naš program na fakultetu prilagođen je Bologni, rađen je 2000-tih i zastario je. Upravo sada smo u fazi izrade novog programa. Trenutno je još uvijek na papiru. Za neke veće promjene, procedura je složena, a mi je moramo pratiti. Nažalost, zbog tih ograničenja ne možemo biti brzi kao privatna sveučilišta. Svjesni smo pozicije u kojoj se nalazimo i zato smo posljednjih godinu dana krenuli s programom tečajeva s kojima pokušavamo zadovoljiti neke specifične zahtjeve industrije.
Kako dalje?
Borbu za radnike koja je pred vratima komentirao je gosp. Ivan Talian, izvršni direktor agencije za zapošljavanje DEKRA zapošljavanje d.o.o. „Pravo tržište rada kod nas je krenulo tek 2019. godine. Do tada je iseljeno oko 20% radnog stanovništva Hrvatske i tu je krenuo problem radne snage. Danas se grafička industrija mora boriti za ionako mali broj radnika s industrijama koje su visoko dohodovne. Visina plaća je gotovo jedini faktor koji utječe na odluku kandidata za posao i tu, nažalost grafička industrija često ne može konkurirati nekim drugim industrijama“, rekao je gosp. Talian..
Kako se s ovom situacijom nosi jedan od vodećih proizvođača kartonske ambalaže u Hrvatskoj, tvrtka GPI Istra d.d. te koje su poteze povukli, ispričao je gosp. Marko Despot, direktor tvrtke.
„Mi kao poslodavac sami smo pokrenuli edukaciju svojih zaposlenika. Podižemo im primanja. Poboljšavamo uvjete rada. Podižemo sigurnost na radu. Izrazito puno ulažemo u ljudske resurse… Prije 15 godina znali smo kakva je demografska slika Hrvatske, a prije 10 godina da će Hrvatska ući u EU te da će dio radno sposobnog stanovništva napustiti zemlju. Netko je trebao reagirati. Mi poslodavci učinili smo ono što je u našoj moći. Ulagali smo u zaposlenike i automatizaciju“, rekao je gosp. Despot.
Smatra da edukacijski sektor stvara smjerove koji će biti atraktivni učenicima i studentima, a ne one potrebni našoj industriji.
Po završetku panela u dvorani se razvila zanimljiva rasprava s pitanjima i komentarima publike, što ukazuje na aktualnost i važnost ove teme i za gospodarstvo i za edukacijski sektor.
Zaključak koji se nametnuo je da svi snosimo dio odgovornosti za trenutno stanje. Državna uprava svojom tromošću, a poduzetnici nezainteresiranošću.
Sve i svemu, problem je stavljen na stol. Je li to dovoljno? Je li lakše izgraditi novi sustav ili popravljati trom i neučinkovit? Odgovor će dati godine pred nama.
