Strojni vez / štik posljednjih je godina prošao značajnu tehnološku transformaciju. Iako se sama osnova veza nije bitno promijenila, napredak u softveru i digitalnom workflowu donio je veću preciznost i produktivnost. O tim promjenama, ali i položaju štika u odnosu na druge tehnike ukrašavanja tekstila razgovarali smo s gosp. Tomislavom Perošem, vlasnikom tvrtke Šivanol, koja iza sebe ima više od 30 godina iskustva u tekstilnoj industriji.
Koliko se tehnologija strojnog veza promijenila u posljednjih desetak godina? Što je najviše utjecalo na kvalitetu i produktivnost?
U posljednjih 10-ak godina strojni vez je napravio veliki iskorak. Ne toliko kroz “revoluciju u samom ubodu”, koliko kroz ukupnu preciznost, stabilnost i digitalizaciju procesa. Današnji strojevi imaju bolju kontrolu napetosti konca i detekciju pucanja, stabilnije servo pogone, smanjenu vibraciju i brži prijenos podataka između pripreme i proizvodnje. Istodobno je napredovao i softver za punchiranje/digitizing pa danas imamo pametnije auto-digitizing alate, bolju kontrolu podloga, lakše skaliranje dizajna i puno brži export za različite formate strojeva. Rezultat je manje grešaka, manje zastoja i ručnih korekcija te veća ponovljivost kvalitete iz serije u seriju.
Što se tiče produktivnosti na nju nisu utjecali samo brži strojevi, nego i činjenica da je cijeli workflow danas puno povezaniji. Nekada je priprema ovisila o iskustvu jednog operatera i ručnim korekcijama, a danas se više oslanjamo na objektno vođene datoteke, standardizirane procese i preciznije softverske alate.
Koje su ključne razlike između starijih generacija strojeva i modernih sustava?
Stariji strojevi bili su mehanički robusni, ali su zahtijevali više iskustva operatera. Moderni sustavi pak nude puno više kontrole i podrške kroz elektroniku i softver. Današnji sustavi više se ne promatraju samo kao “stroj”, nego kao dio šireg proizvodnog sustava u kojem su softver, priprema, export, pregled dizajna i arhiviranje narudžbi. Moderni sustavi zato nisu samo brži, nego i fleksibilniji za male serije, personalizaciju i kombiniranje veza s drugim tehnikama dekoracije.
Kako ocjenjujete trenutno stanje tržišta strojnog veza? Primjećujete li porast ili pad interesa?
Moja je procjena da tržište u Hrvatskoj i regiji nije u padu, nego u fazi jasne transformacije. Klasični poslovi poput radne odjeće, korporativnog tekstila i promo segmenta postoje i dalje, ali kupci su osjetljiviji na rok, cijenu i fleksibilnost. Interes za strojni vez nije nestao, promijenio se profil potražnje. Više se traže manje serije, personalizacija, premium izgled i stabilna kvaliteta, dok veliki dio “brzih i jeftinijih” poslova odlazi prema DTF-u i drugim tehnologijama tiska.
Kako se strojni vez pozicionira u odnosu na druge tehnologije dekoriranja tekstila poput digitalnog tiska ili DTF-a? Pročitajte u nastavku na linku.
