Primajte tjedne novosti iz svijeta grafičke industrije.
Prijavom na Newsletter prihavaćate našu Politiku privatnosti

HSB i LAB vrste obojenja

HSB je izbor boje pomoću nijanse, zasićenosti i svjetloće boje. Kada bi nekome željeli dočarati boju putem, recimo telefona, tada bi to izgledalo otprilike ovako: Prvo bi rekli da se radi o „plavoj“ boji.

 

Tako boju tražimo u određenom sektoru kruga. Taj se sektor opisuje kutem. U našem se slučaju radi o kutu otprilike 230º (ilustracija 1). Taj se pojam naziva nijansa i u engleskom se označava sa Hue = „H“ te se označava kutem (u ovom slučaju 230º). Kao slijedeće navodimo koliko je boja „čista“. Što je čišća, to se nalazi bliže vanjskom rubu kruga. Boja koju tražimo vrlo je zasićena i nalazi se blizu samog ruba. Opišemo li taj pojam kao zasićenost boje. U engleskom se označava sa Saturation = „S“. Kod naše se boje nalazi na otprilike 90% (ilustracija 2). I na kraju, radi se o tome koliko je boja svijetla ili zatamnjena. To je svjetloća boje ili u engleskom Brightness = „B“ ili Luminance = „L“. Ovdje u igru ulazi naša 3-dimenzionalna ilustracija. Rekli bi da je plava koju tražimo malo svijetlija te se nalazi na oko 75%.

Imamo dakle slijedeće postavke: H=230º, S=90% i B(L)=75%. Ovim smo postavkama boje dobili jednu lijepu „dinamo plavu“ boju. Oznaka HSB i HSL u osnovi su jednakog značenja pri čemu se sa L (Luminance) označava apsolutna svijetloća, dok se  sa B (Brightness) označava relativna svijetloća. Kod obrade na računalo možemo računati samo na relativnu svijetloću u odnosu  crno-bijelo, tako da bi pojam HSB bio ispravniji.

 

HSB_vs_LAB_2
HSB_vs_LAB_3

 

 

 

 

 

 

 

Lab

Zadnji, ali i najbitniji profil. Ovaj profil sadrži boje koje se ne mogu prikazati niti jednim drugim profilom boja. Kako bi ga najlakše shvatili, zamislite tri osi koje su, kada ih promatramo na našoj 3-dimenzionalnoj ilustraciji, malo pomaknute:

Os „a“ na čijem se jednom kraju nalazi zelena a na drugom kraju crvena boja,
os „b“ na čijim su krajevima boje suprotne osi „a“ – plava i žuta,
os „L“ koja je okomita na osi „a“ i „b“ te se na krajevima nalaze crna i bijela.

Lab profil boja ima najširi spektar boja i uveden je radi konverzije pojedinih sistema boja. Prednost Lab profila je ta da se RGB može učitati bez ikakvih gubitaka, te se iz njega može očitati vrijednost CMYK vrijednost boje.

 

Koji profil koristiti

Nakon što smo upoznali osnovne profile boja (CMYK, RGB, HSB i Lab), postavlja se pitanje koji profil, kako i zašto ga koristiti.

Odgovor je vrlo jednostavan – koristite, što je duže moguće, nativni profil. Što to sada znači? Ukoliko na primjer radite sa fotografijom iz digitalnog fotoaparata, tada je obrađujete u profilu u kojem je ta fotografija nastala – RGB. Drugi je primjer kreiranje ilustracija ili grafike. Ovdje vrijedi pravilo da se koristi profil sa što većim prikazom boja. U praksi ćemo najčešće koristiti RGB i CMYK. Dok je RGB savršen profil za prikaz slike na monitoru, CMYK profil se koristi u tisku.

 

Iz RGB u CMYK

Konvertiranje iz jednog u drugi profil ima smisla tek u završnom dijelu obrade i pripreme za tisak.
Dok se kroz RGB profil može prikazati preko 16 miliona boja, u CMYK profilu – tiskom je moguće prikazati tek oko 1 milion boja. Ljudsko oko (ili bolje reći mozak) razlikuje oko 4 miliona boja, tako da je logično da će se raditi u RGB profilu te prije tiska konvertirati u CMYK profil. Obrnuti postupak nema apsolutno nikakvog smisla, a konverziju profila treba prepustiti softveru u kojem radite. Ilustrirani prikaz konverzije boja nije moguć jer tiskom u CMYK profilu gubimo pojedine vrijednosti boja koje možemo prikazati kroz RGB profil. To je iz razloga što žuta nema istu „težinu“ kao magenta jer žuta ne zatamnjuje sivu jednako kao magenta. To se naziva gustoća osnovne boje. Da se izrazimo drugačije: Ukoliko iz srednje sive izostavimo malo žute boje, nećemo to ni primjetiti. Izostavimo li jednaku količinu magente to će odmah biti vidljivo. K tome valja pridodati i činjenicu da nemamo 3. dimenziju u kojoj je crna boja koja je neophodna za prikaz CMYK profila.

 

Zasićenost

Ukoliko se na podlogu nanese previše boje, tada postoji mogućnost da podloga ne može upiti boju i da se raskvasi. Ukoliko dođe do toga, tada postoji velika opasnost od zastoja u radu. Ukoliko do zastoja i ne dođe, tisak je nepotrebno skup. Iz tog se razloga koriste posebni profili za pojedinu podlogu. Najveća preporučljiva zasićenost je 280% dok se za tisak novina radi o zasićenosti od samo 180% ili čak 160%. Tolika količina boje bila bi kod tamnih boja sigurno previše, ali današnji softveri ovo uzimaju u obzir te sami, bez potrebe za Vašom intervencijom, rade redukciju boja. Uzmimo za primjer da se radi o ravnomjernom nanosu CMYK boja i da imamo slijedeće vrijednosti – nebitno o kojoj se boji realno radi: C=85, M=80, Y=95 Kod tiska se može uštedjeti boja ukoliko se od svake boje oduzme 20% ili 40% i taj postotak koji ionako zatamnjuje boju jednostavno zamijeni crnom. Zanimljivo je kako se ovo odražava na ukupnu količinu boje. Što se više boja zamijeni crnom, to se manje boje ukupno nanosi na papir i tisak je jeftiniji. Ne gubimo na kvaliteti i boja je ista.

Prijavite se na newsletter

Primajte tjedne novosti iz svijeta grafičke industrije.
Prijavom na Newsletter prihavaćate našu Politiku privatnosti