Kada je riječ o proizvodnji vrećica, europsko zakonodavstvo, poznato je da ide u smjeru zabrane korištenja plastičnih vrećica te prebacivanja na korištenje ekološkijih, papirnatih vrećica, proizvedenih od prirodnih vlakana. Na slovenskom Institutu za celulozu i papir (ICP), stoga su kontinuirano posvećeni razvoju i dobivanju papira iz različitih izvora. Njihov projekt dobivanja papirnate vrećice od ostataka paradajza, odnosno otpadne biomase koja je korištena kao ulazna sirovina za proizvodnju papira, zanimljiva je priča o uspjehu. Za prošli broj Print Magazina ispričao nam ju je gosp. Andrej Šinkovec, voditelj odjela materijala i tehnologije u papirnoj industriji u Institutu za celulozu i papir.
Institut za celulozu i papir te Vi osobno napravili ste papirnate vrećice od ostatka rajčice. Recite nam više o čemu se radi? Otkud ideja?
Ideja se rodila sasvim spontano kada smo tražili nove izazove i mogućnosti u ispitivanju alternativnih izvora celuloznih vlakana. Puno smo iskustva stekli u projektu Applause gdje smo na pilot stroju za izradu papira napravili više od 6 tona papira od invazivnih stranih biljaka, japanskog dvorinka, kanadske zlatošipke i običnog bagrema. Također, već smo proizveli papir za neke tvrtke koje su imale na raspolaganju otpad ili prerađeni višak biomase (piljevina, vreće za otpad od jute).
U potrazi za novim izazovima naišli smo na činjenicu da u tvrtki Paradajz d.o.o. tijekom proizvodnje rajčice imaju čak 400t otpadne biomase godišnje. Ta je biomasa završila kao poljoprivredni otpad u kompostarni ili bioplinari. U tvrtki Paradajz d.o.o. razmišljali su slično kao i mi i zato smo zajedno krenuli u pisanje priče o uspjehu, što nas je dovelo do mnogih nagrada i priznanja. Otpadna biomasa korištena je kao ulazna sirovina za proizvodnju papira i ostalih papirnatih vrećica koje se koriste u maloprodaji.
Koliko je kompliciran proces dobivanja papira iz alternativnih izvora? Kako je primjerice išao proces nastanka vaše vrećice od ostataka paradajza – od sirovine do finalnog proizvoda?
Sam postupak nije kompliciran i započinje u laboratoriju kemijskom karakterizacijom biomase i delignifikacijom (uklanjanjem neželjenih kemijskih komponenata). To je prvi pokazatelj je li biomasa prikladna za upotrebu u proizvodnji papira. Slijede druge laboratorijske analize, morfologija vlakana i izrada laboratorijskih ploča, na kojima se mjere osnovna i mehanička svojstva koja nam daju uvid u konačnu kvalitetu papira. Nakon toga slijedi skok na pilot razinu.
Jedina prilagodba koju smo morali hitno promijeniti bio je postupak ekstrakcije celuloznih vlakana na pilot razini. S obzirom na to da u Sloveniji nemamo tvornicu celuloze, morali smo se snaći na Institutu te smo postupak delignifikacije prilagodili našoj postojećoj opremi. Ovisno o biomasi prilagođavaju se unosi ostalih sirovina kako bi se osigurala dobra kvaliteta papira. Izradu vrećica i tisak nismo radili sami, nego jedna slovenska tvrtka čija je glavna djelatnost proizvodnja vrećica od običnih vrsta papira.
Cijeli intervju možete pročitati u online izdanju Print Magazina! Saznajte jesu li papirne vrećice doista budućnost, može li papirna ambalaža u potpunosti zamijeniti polimernu, gdje je u svemu tome ekologija…
