Neke karijere nastanu slučajno, neke se pomno planiraju, a neke jednostavno dođu prirodno, odrastanjem uz posao koji s vremenom postane dio identiteta. Upravo to je priča gđe Tanje Bandić, predsjednice Uprave tvrtke Radin, koja je u grafičkoj industriji praktički odrasla.
Danas, nakon više od tri desetljeća rada i 25 godina na čelu tvrtke i dalje o poslu govori s jednakim žarom. Direktna je, energična, ali i iznimno emotivna. Razgovor s njom bio je jednostavan i iskren, baš poput nje same.
Kako ste doživjeli naš poziv da budete sugovornica u serijalu o ženama na čelnim pozicijama u grafičkoj industriji?
Iskreno, puno mi znači i velika mi je čast. Drago mi je što ste pokrenuli serijal koji pokazuje da grafičku industriju ne čine samo strojevi i materijali. Iako je ovo još uvijek apsolutno muška industrija, veseli me što ste odlučili pokazati da je u njoj sve više iznimno sposobnih žena liderica. Što se tiče mene i moje priče, bit će mi drago ako nekoga motivira da razmisli o karijeri u ovoj branši. Grafička industrija jest zahtjevna, ali je izuzetno zanimljiva i dinamična.
Kako je tekao vaš put od prvih poslovnih koraka do pozicije predsjednice Uprave Radina?
Kod mene je to bio prirodan slijed i zapravo obiteljski posao. Moj djed je 1948. osnovao tvrtku Grafika kao trgovinu grafičkim materijalima. Moj tata i moja teta, gđa Branka Pušec, tamo su započeli svoje karijere. Teta je cijeli radni vijek odradila u grafičkoj industriji i utabala put kao visoko pozicionirana žena u njoj. Godine 1990. osnovan je Radin u kojeg dolazim raditi kao studentica. Krećem od kuhanja kava, slanja faksova i administrativnih poslova. Bila sam uz tetu koja me naučila svemu što je znala i bilo je prirodno da nastavim njezin put.
Iako sam po struci ekonomistica nikada nisam ozbiljno razmišljala o drugom poslu. No, moram priznati, lakše je kada ste u obiteljskom poslu, uvijek je netko uz vas za savjet. S druge strane, uz obitelji imam i dvije izuzetne kolegice, a uz nas su i izvrsni muški kolege, kao i moj sin Denis, moj suprug te moj otac.
Što vas je sve ove godine zadržalo u ovoj industriji?
Prije svega činjenica da niti jedan dan nije isti i da je uvijek nešto novo. Grafička industrija nevjerojatno se promijenila i upravo me te promjene stalno motiviraju. Volim izazove. Nikada nisam bila osoba kojoj odgovara rutina. Novi projekti i odgovornosti, poput preuzimanja Rotografike, za mene su prilika za rast, a ne razlog za strah.
Vodite dvije velike tvrtke. Što je danas najteži dio vašeg posla?
Najveća odgovornost su ljudi. Radin ima 65, a Rotografika 210 zaposlenih. Danas lider više nije samo organizator. Mora biti i strateg i psiholog. Ljudi vam dolaze s poslovnim, ali i privatnim problemima i morate pronaći način kako im pomoći. Srećom, okružena sam sjajnim timom ljudi, no da je lako, nije. Velika je to odgovornost.
Rekli ste da je ovo muška industrija. Jeste li se tijekom karijere morali dodatno dokazivati upravo zato što ste žena?
Jesam. Na početku karijere imala sam situaciju koju s gorčinom pamtim i danas. Bila sam mlada žena iz male Hrvatske naspram dva moćna “lika” iz velike međunarodne tvrtke. Bilo je podcjenjivanja, i zato što sam žena i zato što smo mala tvrtka koja dolazi s malog tržišta. No, takve vas situacije samo ojačaju. Shvatila sam ih kao školu, pokazala svoj inat i rezultatima dokazala da vrijedi raditi s nama. Danas s tim tvrtkama i dalje uspješno surađujemo, ali s nekim drugim ljudima. U Hrvatskoj nikada niti od jednog kupca to nisam doživjela.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Print Magazina broj 5/26, a možete ga pročitati ovdje
