Fleksografski tisak temelji se na jednom od najstarijih principa otiskivanja – visokom tisku. Tiskovni elementi na tiskovnoj formi povišeni su u odnosu na slobodne površine, a tiskarska boja nanosi se samo na povišene elemente s kojih se obavlja otiskivanje. Ova metoda visokog tiska, koja koristi fleksibilne tiskovne forme, pruža izvrsne rezultate u tisku na polimernoj i kartonskoj ambalaži te se danas sve više uspoređuje s kvalitetom bakrotiska, čak i u zahtjevnijim radovima. Fleksografska tehnika tiska je najbrže rastuća konvencionalna tehnika, s predviđenim godišnjim rastom od 2,3% do kraja 2023. godine.
Konvencionalne i moderne fleksografske boje
Fleksografski tisak razvijen je iz tiskarske tehnike knjigotiska te se početkom 20. stoljeća nazivao anilinski tisak. 1946. godine zabranjena je upotreba toksičnih boja koje sadrže anilinsko ulje iz indigo biljke. Fleksografska boja tada mijenja sastav te ova tehnika otiskivanja 1952. godine dobiva svoj današnji naziv „fleksografski tisak“.
Konvencionalna fleksografska boja danas je sastavljena od četiri glavne komponente:
- pigmenta (10 – 25%)
- veziva (10 – 40%)
- otapala (40 – 50%) i
- pomoćnih sredstava za poboljšanje kvalitete boje (1 – 11%).
Važno svojstvo fleksografskih boja je njihov koeficijent tečljivosti koji se mjeri recipročnim jedinicama viskoznosti. Fleksografska boja ima visoku tečljivost, što omogućuje jednostavno doziranje boje putem pumpe u komore za boju s komornim rakelima, odakle je rastrirani valjak uzima za otiskivanje.
Fleksografske boje mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:
- konvencionalne boje na bazi otapala koje se suše isparavanjem otapala (vode ili organskih otapala)
- moderne boje s drugačijim procesima sušenja kao što su „UV boje“ i „EB boje“.
Konvencionalne boje koriste otapala koja omogućuju prijenos boje na tiskovnu podlogu te se njegovim isparavanjem stvara suhi sloj boje na tiskovnoj podlozi. Proces sušenja kod konvencionalnih boja na bazi organskih otapala bazira se na isparavanju lakohlapljivih organskih spojeva (eng. VOC – volatile organic compounds). Emisije lakohlapljivih organskih spojeva u atmosferu negativno utječe na okoliš, stoga su se razvile moderne boje. Moderne boje sadrže drukčiji proces sušenja. Suše se djelovanjem UV energije (UV boje) ili djelovanjem snopa elektrona (EB boje).
Fleksografske boje također se mogu klasificirati prema tiskovnim podlogama. Boje na bazi organskih otapala uglavnom se koriste za otiskivanje na polimernim materijalima (filmovima ili folijama), dok je upotreba boja na bazi vode najzastupljenija za otiskivanje na papir i za valovitu ljepenku. UV boje i EB boje popularne su za otiskivanje sekundarne ambalaže i naljepnica.
Zašto raste potražnja za UV/EB bojama, u kojem smjeru ide razvoj fleksografskih strojeva te gdje je fleksotisak u odnosu na ostale tehnologije, pročitajte u članku izv. prof. dr. sc. Irene Bates s Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članak je dostupan u online izdanju Print Magazina.
