U drugom po redu razgovoru u našem serijalu o ženama koje oblikuju domaću / regionalnu grafičku industriju posjetili smo gđu Branku Domazet, direktoricu Konica Minolte za Adria regiju.
Branka je u industriju ušla tiho, još kao studentica, a danas upravlja s tri regionalna tržišta. Njezin put nije bio isplaniran do u detalje, ali je bio prožet onom vrstom ustrajnosti koja je potrebna da se opstane u sektoru koji se stalno redefinira.
U njezinu glasu nećete čuti strogu korporativnu distancu, već srdačnost osobe koja je karijeru gradila balansirajući je s obvezama prema obitelji te koja, unatoč visokoj poziciji, i dalje vjeruje da je empatija ključni alat uspješnog vođenja.
Što ste prvo pomislili kada ste dobili naš upit za razgovor na temu žena u grafičkoj industriji?
Iskreno, prvo što sam pomislila jest koliko se ova industrija zapravo promijenila. Kada sam počinjala karijeru, tehnologija i grafički sektor bili su percipirani kao vrlo tehničko, često i isključivo muško okruženje. Danas u fokusu nisu samo strojevi, danas govorimo o inovacijama, digitalnoj transformaciji i strateškom partnerstvu s klijentima. Upravo zato ovakvi razgovori imaju veliku vrijednost. Oni su zrcalo promjena u industriji, ali i u društvu općenito.
Kako ste se našli u grafičkoj industriji? Je li to bio vaš svjestan izbor ili se dogodilo “u hodu”?
Bio je to splet okolnosti koji se s vremenom pretvorio u svjestan izbor. U Konica Minoltu došla sam kao studentica, bez vizije gdje će me to odvesti. No, grafička industrija ima tu specifičnu dinamiku koja vas lako „uvuče“. Krenula sam od operativnih i prodajnih poslova, učila i rasla zajedno s organizacijom. Ono što me zadržalo jest nevjerojatna transformacija kojoj sam svjedočila. Vidjeti uživo transformaciju od klasičnog uredskog ispisa prema digitalnim workflow rješenjima, industrijskom tisku i pametnim tehnologijama iskustvo je koje vas neprestano motivira da učite.
Kada govorimo o profesionalnom razvoju, koje biste vrijednosti izdvojili kao ključne koje su vam pomogle?
Bez sumnje to su prilagodljivost i kontinuirano učenje. U industriji koja se stalno mijenja ne smijete dopustiti da vaše znanje postane statično, morate učiti jednako brzo kao i tržište. Također, sposobnost slušanja, razumijevanja različitih poslovnih kultura i donošenja teških odluka u kompleksnim situacijama su vještine koje se ne uče iz knjiga, već kroz svakodnevne izazove.
Često se govori o “muškom” i “ženskom” stilu vođenja. Kako vi gledate na te podjele? Kako biste opisali svoj stil vođenja ljudi?
Smatram da postoje različiti stilovi, ali ih ne bih strogo vezala uz spol. Zanimljivo je da se empatija, komunikacija i uključivost, osobine koje se tradicionalno pripisuju ženama, danas smatraju ključnim kompetencijama modernog leadershipa. Moj stil se temelji na povjerenju i jasnim ciljevima. Čvrsto vjerujem da kada ljudi razumiju zašto nešto rade, rezultati dolaze prirodno, bez potrebe za pretjeranom kontrolom.
Jeste li ikada osjetili da vas se drugačije procjenjuje zato što ste žena u tehničkom sektoru?
Tijekom karijere bilo je različitih situacija i očekivanja, no uvijek sam nastojala fokus zadržati na radu, rezultatima i profesionalnom pristupu. Svatko od nas, bez obzira na spol, poziciju ili okolnosti mora kroz karijeru dokazivati svoje znanje, odgovornost i sposobnost. Profesionalni autoritet se ne dobiva titulom, već integritetom koji gradite kroz godine.
Cijeli intervju objavljen je u Print Magazinu broj 3/26. Pročitajte ga ovdje
